Poznato je da je pod floskulom da su "u Srbiji ugrožena lična i kolektivna prava narodnosti i etničkih grupa (nacionalnih manjina) od većinskog srpskog naroda", Rasim Ljajić, pripadnik muslimanske verske manjine u Srbiji, je, u svojstvu "ministra za nacionalne i etničke zajednice u Vladi SR Jugoslavije", isposlovao da je februara 2002. godine Skupština SRJ izglasala "Zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina": da je Vlada Republike Srbije 27. marta 2002. donela Odluku o "izvršavanju obaveza Međunarodnog suda za krivično gonjenje (Srba) odgovornih za teške povrede međunarodnih humanitarnih prava počinjene na području bivše Jugoslavije od 1991. godine", koju je, u svojstvu potpredsednika Vlade Republike Srbije, potpisao Jožef Kasa, pripadnik mađarske manjine, pod floskulom "Saradnja sa Hagom, po kojoj "Srbi" oficijelno na vlasti u Srbiji, Srbe love kao divljač za odstrel, a Rasim Ljajić, u svojstvu ministra za ljudska prava, potpisuje dekrete o njihovom izručenju dželatima tzv. Haškog tribunala.
Pored toga, Ustavna komisija Skupštine SRJ za izradu Ustavne povelje je 24. februara 2003. godine usvojila "Povelju o ljudskim pravima i slobodama nacionalnih manjina u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora.
Budući da u navedenim državnim aktima nema ni reči o zaštiti Srba od najezde nacionalnih manjina na njih, ja sam 25. februara 2003. godine Skupštini Republike Srbije podneo zahtev: "Hitno zakon o zaštiti Srba u Srbiji", primljen 26.02.2003. u Pisarnici Narodne Skupštine Republike Srbije, zaveden pod 03 07-36 78/01 (fotokopija u prilogu), kojim sam predočio da se "nacionalne zajednice" u Srbiji, po svim elementima, organizuju za sticanje statusa narodnosti i autonomnih prava u Srbiji.
Tome na ruku idu i raznorazni nacrti budućeg ustava Srbije, da se Srbija na autonomnom principu regionalizuje, pod floskulom: "Jačanje regionalne samouprave", što vodi federalizaciji, bolje reći čerupanju i razbijanju celovitosti Srbije. Pored toga, i u ovoj parlamentarnoj izbornoj euforiji, na površinu je izbilo još što-šta. Nastalo je koaliciono pregrupisavanje.
Dok se srpska nacionalna celina još više usitnjava, aktuelni ministar "za ljudska prava i nacionalne i etničke zajednice", Rasim Ljajić je ovih dana izjavio, da "nije srećan zato što manjinske partije (nacionalnih manjina) moraju da nastupaju zajedno na predstojećim izborima" i da "želimo da preživimo". Umesto toga, nacionalne manjine u Srbiji (Mađari, muslimani, Bugari, Šiptari, pa čak i Vlasi) imaju najmanje po dve strančice, koje su se, očigledno, dogovorile da se po delovima utkaju u srpske koalicione grupacije, da bi obezbedile veći broj poslaničkih mesta u budućoj Skupštini Republike Srbije, od broja koji bi dobili kada bi nastupale zajedno - u antisrpskoj koaliciji nacionalnih manjina u Srbiji.
Odbor za predstavnike i predloge Narodne skupštine Republike Srbije, aktom 27 br. 07-1/93/03 od 21.3.2003. izvestio me da je moja pisana predstavka, pod gornjim brojem i datumom, ustupljena Ministarstvu pravde Republike Srbije - sekretaru (fotokopija u prilogu).
Kako od navedenog Ministarstva nisam obavešten šta je sa navedenim mojim zahtevom (predlogom), ja sam 27. oktobra 2003. dostavio zahtev ministru pravde u Vladi Republike Srbije, Vladanu Batiću da me obavesti da li je moj zahtev doživeo sudbinu "korpe", koji je 30. OCT (oktobra) 2003. primljen u Pisarnici Republičkih organa uprave i zaveden pod brojem "Organ 120". Međutim, ministar pravde ćuti? Stoga se obraćam ministru Vladanu Batiću, i upozoravam da još čekam odgovor. Podnosilac zahteva
SIMO J. KOSTIĆ,
BEOGRAD