Na platou "Zoran Đinđić" u Kučevu pastirica iz Bora izabrana za najlepšu u Srbiji
U gradu Kučevu, na obroncima Homoljskih planina, pred oko hiljadu žitelja ove varoši i stanovnika okolnih sela, okupljenih na Platou "Zoran Đinđić", razrešena je dilema o tome ko je najlepša pastirica Srbije. Prestižna titula otišla je u ruke Sanele Predanić iz Bora. Njena prva pratilja je Suzana Simić iz Velike Plane, a Suzana Samardžić iz Dervente u Republici Srpskoj odbranila je boje zapadne srpske zemlje zauzevši treće mesto. Nakon ovoga, počeli su da se razilaze kućama posetioci koji su proveli nekoliko sati pod suncem, uz bogat program - počev od nadahnute pozdravne besede Vrhovnog pastira (u svakodnevnom životu pesnika Milije, zvanog Baja), preko spletova kola iz raznih delova Srbije, do setnih vlaških ženskih pesama.
To je bio kraj trodnevne svetkovine izvornog narodnog stvaralaštva u Kučevu, 36. po redu "Homoljskih motiva". Namernici koji su tokom ta tri dana posetili Kučevo, naročito poslednjeg dana, uživali su u svim oblicima etničke zabave koja je uz pomoć jedne velike agencije za odnose s javnošću mudro prilagođena ukusu žitelja savremene civilizacije.
Blanko nadgrobni spomenici
Klimaks "Homoljskih motiva" otpočeo je već u zoru, otvaranjem velikog narodnog vašara. Bučni prodavci nudili su porcelanske figure ljupkih mačaka i balerina: "Ajmo, ljudi, svaka je unikat!", autentične homoljske frule, ali i velike "blanko" nadgrobne spomenike raznih veličina. Stariji su kupovali, a mlađi lomili kosti na "balerini" i pokušavali da sa ringišpila uhvate lutkicu bebe obešenu o metalnu šipku, čiji ulov, nalik na vašarsku Sinjsku alku, donosi besplatnu vožnju i, sa moćnog razglasa, pohvalne reči upravljača ringišpila.
"Zlatne ruke", takmičenje u spravljanju starih narodnih jela, uspelo je da pod šatru u bašti restorana "Plaža" okupi mnoštvo degustatora, među kojima su prednjačili izgladneli prestonički novinari čija se vizija delikatesa svodi na hladnu picu prelivenu kečapom. Trpeze su se ugibale pod teretom tradicionalnih jela, naročito vlaških specijaliteta, među kojima je najpopularnija bila sarma od ćurećeg mesa u vinovoj lozi. Pobednica u ovoj kategoriji, ponosna žena u vlaškoj nošnji, reče nam: "Eto, prvi put se takmičim, i već sam pobedila!"
Zlatna groznica
Program "Homoljskih" motiva nastavio se demonstracijom ispiranja zlata iz Peka koji, plitak i brz, protiče u blizini vašara. Prisutni su saznali razne stvari - da je još u doba starog Rima kasa imperatora punjena iz ove reke, ali i da je jedino istorijski dokazano zlatno runo poteklo iz ovog kraja. Romi Homolja i Zvižda ispirali su vode Peka ovčijim runom i potom iz runa vadili zlatna zrnca.
Čas istorije održan na Peku mnogi nisu čuli, jer je susret sa "zlatnim zrnima" koja sijaju u pesku na obali reke za neke bio fatalan. Čuli su komentari: "Eh, da sam samo ponela makar cediljku", "Ja mislim da se ovde mogu napraviti dobre pare od ispiranja", uz mnoge druge simptome zlatne groznice, od kojih je najjači bio hipnotisano zurenje u mulj prošaran zlatom.
Centrom Kučeva, pred samu završnu ceremoniju, prošao je i defile mladića i devojaka u šarenim narodnim nošnjama. Predvodili su ih Vlasi u teškim ovčijim šubarama. Najviše pažnje izazvao je starac koji je izveo srceparajuću muzičku temu - uz pomoć lista bršljana u ustima.
Uveče je Kučevo, tihi gradić pod homoljskim vrletima, sa svojih 6.000 stanovnika (broj koji se, usled bele kuge, stalno smanjuje), prepušteno samom sebi. Do sledeće godine.
N. KOSTIĆ